Otvoreno pismo institucijama EU i vladama Zapadnog Balkana

 

Objavljeno: 1. jula 2024. godine

Novi Plan rasta za Zapadni Balkan predstavlja glavnu novu priliku za podsticanje reformi usklađenih sa EU u regionu, uz istovremeno jačanje imidža EU u javnosti i sveukupnu podršku pristupanju EU. Međutim, to se može postići samo ako je proces implementacije Plana rasta transparentan i inkluzivan, uvažavajući glavne uloge koje u njemu imaju čitava društva u regionu – ne samo zbog 6 milijardi evra dodatne finansijske podrške koja vezana za njega .

Uredba o Instrumentu za reforme i rast, konstitutivni deo Plana, utvrđuje odgovarajuću ulogu organizacija civilnog društva i socijalnih partnera u razvoju Reformskih agendi. Reformske agende, koje pripremaju svaka od šest vlada Zapadnog Balkana, biće osnova za utvrđivanje, sprovođenje, monitoring i ocenjivanje napretka u reformama povezanim sa dvogodišnja plaćanja novog finansijskog paketa. Stoga, paragraf 6. člana 11. (Podnošenje Reformskih agendi) glasi: „Reformske agende treba da se pripreme na inkluzivan i transparentan način, u konsultaciji sa socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva.“ Dodatno, član 13. (Sadržaj Reformskih agendi) navodi da ovi dokumenti treba da sadrže rezime procesa konsultacija koje su sprovedene u njihovoj pripremi. Takve konsultacije, koje treba da se sprovode „u skladu sa pravnim okvirom korisnika“, treba da uključuju „relevantne zainteresovane strane, uključujući parlamente korisnika, lokalne i regionalne predstavničke organe i vlasti, socijalne partnere i organizacije civilnog društva.“ Reformske agende treba da pokazuju i kako su doprinosi zainteresovanih strana odražavaju u njihovom tekstu.

Uporedo sa mnogobrojnim kompleksnim zadacima koje i Komisija i vlade Zapadnog Balkana treba da preuzmu da bi pokrenuli implementaciju Plana rasta, ovi delovi koji se odnose na ulogu nacionalnih parlamenata, civilnog društva i socijalnih partnera mogu delovati kao manji detalji. Ipak, za ove aktere – koji su u velikoj meri marginalizovani u procesu priključenja EU koji karakteriše snažna „ekzekutivna pristrasnost“ – oni su od suštinskog značaja. Obaveza da se sprovode konsultacije utvrđena je u Uredbi, čime je to zakonska obaveza. Kao takva, ona ne bi trebalo da bude opcionalna aktivnost, već pitanje poštovanja vladavine prava kako za vlade Zapadnog Balkana tako i za institucije EU.

Obaveza da se sprovode konsultacije u razvoju ovih ključnih dokumenata za planiranje i određivanje prioriteta reformi je sama po sebi reformski uspeh – minimalni standard koji bi svi učesnici trebalo da poštuju. Ovaj minimalni standard se primenjuje šire, u okviru sve EU podrške za proširenje regionu.

Iako razumemo izazov osiguravanja da se kvalitetne Reformske agende razviju u previđenom roku, ne smemo dozvoliti da proces konsultacija bude žrtva žurbe. U prošlosti, često smo primećivali štetnu praksu u našim zemljama korišćenja obaveza iz procesa pristupanja EU i kratkih rokova kao izgovora za zanemarivanje procesa konsultacija. Evropska Komisija je podržala naš protest protiv takve prakse.

Sad je vreme da se primene reči u delu. Ako Komisija želi da održi imidž EU kao zaštitnice osnovnih vrednosti demokratije i pluralističkog društva, mora da pokaže posvećenost zahtevajući od vlada Zapadnog Balkana da poštuju pravne odredbe o konsultacijama u vezi nacrta Reformskih agendi. U krajnjem slučaju, Komisija ima ovlašćenje da negativno oceni i odbije ove planove ako ne budu poštovani propisani minimalni kriterijumi (članovi 14 i 15 Uredbe).

Započinjanje ovog procesa kršenjem jasne pravne obaveze otežaće kasnije rešavanje takvih problema u primeni ove velikodušne nove podrške naporima regiona za pristupanje EU.

Izvor: BOŠ