Mreža žena za zaštitu prirode i životne sredine

Objavljeno: 27. novembra 2024. godine

Mreža žena za zaštitu prirode i životne sredine je ove godine održala svoj šesti sastanak na Homolju od 1-3. Novembra. Odabrale su ovu lokaciju u skladu sa dosadašnjom praksom Mreže žena koja je, okupljanje i podržavanje mesta na kojima se vode ekološke borbe. Na ovim prostorima planiran je rudnik zlata Kanadske kompanije Dundee, i u duhu građanskog otpora ovakvim štetnim projektima širom Sribije, tema sastanka bila je ekstraktivizam odnosno izrabljivanje prirode i društva.

Učesnicama se ispred organizacionog tima obratila i otvorila sastanak Miroslava Nikolić iz Polekola sa rečima da je za razliku od ekstraktivizma koji je nasilan proces prema prirodi i ljudima, Mreža žena u ekološkom pokretu sigurno mesto i bezbedan prostor za solidarnost, toleranciju, razumevanje i saradnju.

Usledilo je uvodno predavanje Iskre Krstić (novinarke i aktivistkinje inicijative Pravo na vodu) : Za šaku dolara: Uvod u ekstraktivizam, koja je kroz konkretne premere sa lokala i iz našeg okruženja, učesnicama približila ovaj pojam i odgovorila na pitanje šta je to što određuje da li ćemo nešto zvati ekstraktivizmom.

Drugi dan počeo je razgovorom sa aktivistkinjama i aktivistima iz lokalne zajednice koji su učesnicama skrenuli pažnju sa kakvim se sve pritiscima suočavaju, a zatim zajedno sa članovima organizacija RIS-Rendžeri istočne Srbije i Čuvari Homolja poveli okupljene u terensku posetu brdu Čoka Rakita. Na ovoj lokaciji kanadska kompanija Dandi od 2006. vrši istraživanja u potrazi za rudom zlata. Kako kažu meštani, ranije su to radili diskretno pa lokalno stanovništvo nije primećivalo, niti bilo zabrinuto. Sada, na ovom području ima preko 1000 istražnih bušotina, i mnogima su ušli na imanje, zagadili zemlju i izvore vode. Iako se otvaranje rudnika planira za 2028. godinu, već sada je primetno zvučno zagađenje, oštećenje biljnog pokrivača i nestanak ptica. Upravo sa mesta gde se planira rudnik, pogled u daljinu otkriva još jedan projekat potencijalno poguban po Homolje – planirani vetropark kineske kompanije PowerChina koji će uništiti hiljade hektara i šume na Crnom Vrhu.

Iva Marković (programska direktorka Polekola) održala je predavanje Ekstraktivizam i priroda. Na samom početku objasnila je razliku između ekstraktivizma i ekstrakcije. Ekstraktivizam je ideologija, kada neko uzima sirovine koje su mu potrebne, bez ikakve odgovornosti za stanje koje ostaje za vreme i nakon ekstrakcije. Ekstrakcija je proces, koji se dešava kada se sirovine iznose sa lokala i nose dalje radi prerade i korišćenja, i samim tim profit se ostvaruje na drugom mestu.

Zanimljivo zapažanje je da se ekstraktivizam može primeniti i na znanje. Kada naše društvo ulaže u obrazovanje i mlade ljude koji se edukuju na državnim fakultetima, a onda oni nakon studija odlaze da rade za strane kompanije koje ih posmatraju kao visokoobrazovanu jeftinu radnu snagu.

Tokom diskusije, učesnice su istakle da ekstraktivizam ozbiljno ugrožava prirodu, posebno kroz aktivnosti koje ne omogućavaju prirodi da se obnovi. Upravo zato, lokalne zajednice koje brane svoju zemlju od rudarskih projekata nisu prepreka razvoju, već upravo su rešenje. Oni koji se protive eksploataciji resursa su legitimni zastupnici prirode i njeni pravi glasnici.

Poslednjeg dana sastanka urađeno je mapiranje ekoloških problema i odabir tema kojima će se Mreža žena baviti u bliskoj budućnosti.

Članice Mreže žena za zaštitu prirode i životne sredine su na kraju sastanka zaključile da se ekstraktivizam zavukao u sve najvažnije privredne grane Srbije, i da je zato još važnije boriti se za svaki kvadratni metar prirode. Konstatovale su da se na prirodu posmatra kao na resurs koji čeka da bude iskorišćen, umesto kao javno dobro koje treba biti pravedno raspoređeno i dostupno svima, da iako je borba teška, nema malih ekoloških pobeda, te da se svaka računa i da može poslužiti kao inspiracija za druge braniteljke prirode.

Aktivnosti su deo projekta „UdruŽene” podržanog kroz EKO-SISTEM program podrška reformama u životnoj sredini, koji sprovode Mladi istraživači Srbije (MIS), a podržava Švedska.

Izvor: Polekol