Saopštenje za medije – proširenje Beograda na vodi ne sme biti iznad zakona

 

Objavljeno: 24. juna 2025. godine

Stručna organizacija Nova planska praksa upozorava: PPPPN za Beograd na vodi donosi Vlada RS – ali to mu ne daje pravo da bude iznad

zakona

Povodom nacrta izmena i dopuna Prostornog plana područja posebne namene (PPPPN) za projekat Beograd na vodi, čiji se javni uvid upravo zavšrio, stručna i šira javnost izražavaju ozbiljnu zabrinutost zbog njegovog sadržaja i načina izrade. Više hiljada građana i organizacija podnelo je primedbe na ovaj plan, a javna sednica zakazana je za 30. jun 2025. – i to u Palati Srbije, gde je obavezno prijavljivanje, što je u suprotnosti s zakonom garantovanim načelom uvida javnosti.

Iako se formalno radi o „izmenama i dopunama“, obuhvat plana je gotovo udvostručen – sa 177 na 344 hektara – a sadržinski se plan suštinski menja. Time je u pitanju praktično novi plan, koji se donosi bez poštovanja osnovnih zakonskih obaveza i procedura.

Plan se izrađuje na osnovu odluke Vlade Republike Srbije, koja ima pravo da usvaja ovakve dokumente za projekte od značaja za Republiku – iako nema nikakvu obavezu niti predočenu argumentaciju u čemu leži ovakav značaj i čime se opravdava. I pored toga, to pravo ne znači da je moguće zanemariti zakone Republike Srbije.

Stručna organizacija Nova planska praksa upozorava da su u izradi ovog plana ignorisani Zakon o planiranju i izgradnji, Zakon o lokalnoj samoupravi, kao i važeći prostorni i urbanistički planovi Grada Beograda, kao i ključni strateški dokumenti koje je sama država usvojila – poput Strategije održivog urbanog razvoja do 2030. godine i Nacionalne arhitektonske strategije – iako je njihovo poštovanje zakonska obaveza.

U samom postupku izrade plana prekršene su zakonske obaveze u pogledu transparentnosti i učešća javnosti. Tokom ranog javnog uvida podneto je preko 35.000 primedbi i potpisa – uključujući i Deklaraciju za očuvanje Beogradskog sajma koju su potpisale najvažnije stručne institucije i organizacije iz Srbije i inostranstva. Ipak, ni jedna od ovih primedbi nije navedena u zvaničnom izveštaju, niti su razmatrane stavke iz peticije, čime je javni uvid obesmišljen.

Posebnu pažnju izaziva planirano rušenje kompleksa Beogradskog sajma, koji uključuje hale 1, 2, 3 i 4, i koji je prepoznat kao celina od izuzetne kulturne vrednosti. Iako je hala 1 formalno proglašena za spomenik kulture, zakonska zaštita ovog prostora zahteva očuvanje celokupne arhitektonske celine. Dok se planom propagira zaštita kulturnog nasleđa, istovremeno i paradoksalno se predviđa potpuna transformacija ovog prostora u stambeno-poslovnu zonu, što bi dovelo do trajnog gubitka jednog od najvrednijih primera moderne arhitekture u Srbiji.

Plan takođe zanemaruje ekološke standarde. Površina javnih zelenih površina po stanovniku ostaje daleko ispod propisanih 10 m2 – u nekim delovima plana iznosi tek oko 5 m2, dok u novim blokovima može pasti i na 2 m2. Umesto da odgovori na problem urbanog toplotnog ostrva, koji je posebno izražen na ovom području, plan dodatno smanjuje procenat zelenih površina u direktnom kontaktu sa tlom, a umesto toga nudi ozelenjene krovove i površine iznad podzemnih garaža, što nije u skladu sa važećim standardima.

U nacrtu plana ne postoje jasne tabele kapaciteta, bilansi, ni tačne procene troškova izgradnje i infrastrukturnog opremanja, iako se radi o planu koji predviđa skoro 2,5 miliona kvadrata nove izgradnje. Troškovi opremanja su okvirno procenjeni na oko 200 miliona evra, ali su realni troškovi višestruko veći, što ukazuje na ozbiljan manjak odgovornog planiranja.

Pored svega navedenog, plan donosi država – bez ikakvog učešća lokalne samouprave. Beogradu se na ovaj način oduzima pravo da odlučuje o sopstvenom razvoju, iako je to pravo zagarantovano Zakonom o lokalnoj samoupravi. Beogradski urbanistički planovi – uključujućii Generalni urbanistički plan i planove generalne regulacije (PGR) – izričito štite kompleks Beogradskog sajma i propisuju standarde zelene infrastrukture, ali se oni ovim planom ignorišu.

Zbog svega navedenog, neophodno je da se plan vrati u okvire zakona i da se izradi na osnovu važećih strateških, prostorno-urbanističkih i zakonskih osnova, uz puno učešće javnosti i poštovanje prava građana Beograda da odlučuju o svom gradu. Planski razvojgrada ne može i ne sme da se sprovodi bez zakonitosti, struke i javnog interesa.

Celu analizu čitajte OVDE.

A podsećamo i na primedbe koje smo izradili u okviru Radne grupe za odbranu kompleksa Beogradskog sajma i Generalštaba, OVDE.