Anketa pokreta Pravo na život – Meri: Zašto je potrebno uvesti Zakon o Hitnoj pomoći?

Beograd, 4. novembar 2021. godine 

Više od devedeset odsto ispitanika među zaposlenima u zavodima za hitnu medicinsku pomoć u Srbiji kaže da nemaju dovoljno terenskih ekipa, dve trećine da nema dovoljno izvršilaca na prijemu poziva i u dispečerskom centru, a 82 odsto da je manjak vozila. Više od 60 odsto smatra da nije dovoljno opremljena ni ambulanta u Hitnoj pomoći, a gotovo isto toliko da su medicinski uređaji i aparati zastareli i da ih nema dovoljno.

Ovo su samo neki od pokazatelja šta „škripi“ u zavodima za hitnu pomoć u zemlji, a do čega je kroz anketu među zaposlenima došao „Pokret pravo na život – Meri“, u okviru projekta „Da ne bude kasno“, koji su podržali USAID i BOŠ.

Druga anketa sprovedena je među građanima, i ona je pokazala da je 76 odsto ispitanika u poslednje dve godine pozvalo broj 194, a da je 56 odsto ocenilo njihov rad jedinicom ili dvojkom. Najviše zamerki izrečeno je na račun opremljenosti, brzine reagovanja, manjka ljudstva…

Srbiji je preko potreban zakon o Hitnoj pomoći. Beograd ima najmanje ekipa Hitne pomoći na 100.000 stanovnika – svega 1,37. Novi Sad ih ima 2,5, Niš 2,7 i Kragujevac 2,8. Takođe, Beograd ima najmanje intervencija godišnje na 1.000 stanovnika – 48, duplo manje nego Kragujevac.

Prema statistici, u Beogradu se interveniše tek na svaki osmi poziv, dok se u kragujevačkom zavodu interveniše na svaki treći. Zato i ne čudi da je broj uspešnih reanimacija u Beogradu samo 26%, dok je u Kragujevcu 60%.

Pravilnik o bližim uslovima za obavljanje zdravstvene delatnosti predviđa da Hitna pomoć mora da ima jednog lekara, jednu medicinsku sestru tehničara i jednog vozača na 6.000 stanovnika. U Beogradu bi to bilo 266 lekara, tehničara i vozača, a s obzirom na rad u pet smena, to je 53 ekipe po smeni, a ima ih samo 22. Najviše problema, kako je konstatovano, javlja se kod trijaže poziva i prilikom predaje pacijenta lekaru u bolnici, pošto lekar Hitne samo usmeno saopštava kolegi anamnezu, pa su moguće greške usled gužve i brzog postupanja.

Zakonom o Hitnoj pomoći trebalo bi definisati broj terenskih ekipa, broj sanitarnih vozila i lekara u ambulantama, kao i ujednačenu opremljenost vozila i posedovanje GPS navigacije.

Trebalo bi definisati i protokol za trijažu i primopredaju pacijenta, kaznene odredbe za zloupotrebu poziva 194, kao i status službenih lica za osoblje Hitne pomoći.  Hitna pomoć ne sme biti služba u kojoj građani umiru, kako su nam jednom prilikom saopštili iz zavoda. Želimo da hitna pomoć bude služba u kojoj se građanima spasavaju životi!