Besplatni udžbenici – za i protiv

Društvo za informatiku Srbije (koordinator radne grupe za poglavlje 10 Nacionalnog konventa o EU) organizovalo je 23 februara 2021. panel diskusiju na temu: „Besplatni udžbenici – za i protiv“.

  • prof. dr Aleksandar Kavčić, Carnegie Mellon University
  • Srđan Ognjanović, autor besplatnog udžbenika iz matematike za 3 razred osnovne škole,
  • dr Srđan Verbić, FEFA
  • dr Nebojša Vasiljević, fondacija „Petlja“
  • Milan Petrović, nastavnik srpskog jezika, gimnazija Svetozar Marković, Niš
  • Biljana Metlaš, roditelj
  • Stefan Rukavina, učenik Šeste beogradska gimnazija

Moderator je bila Snežana Marković, nastavnica Šeste beogradska gimnazija.
Na panel su bili pozvani i predstavnik Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja i predstavnik izdavača ali se nisu odazvali pozivu. Video snimak, tekstualni zapis, kao i pitanja publike i odgovore učesnika moguće je videti ovde https://dis.org.rs/sr/2021/03/izvestaj-sa-vebinara-besplatni-udzbenici-za-i-protiv/.  Panelu  je prisustvovalo 101 učesnika.


Glavni zaključci panel-diskusije:

  • Svi učesnici panela su podržali dosadašnje aktivnosti i predložili dalji razvoj primene besplatnih udžbenika,
  • Na sajtu https://www.besplatnabiblioteka.com/  nalaze se odobreni udžbenici tri izdavačke kuće. Za neke od udžbenika na sajtu fondacije izdavači se ne protive ličnoj upotrebi, a za neka izdanja se čak ne protive ni umnožavanju i distribuciji. Kod svakog udžbenika su navedeni uslovi. Fondacija će organizovati štampu nekih udžbenika od strane izdavača po ekonomskoj ceni štampe (2 dinara po stranici), a korisnici mogu da štampaju i sami ako imaju uslove –  na tja način se sigurno ne „unazađuje“ obrazovanje.
  • Nema nikakvih elemenata za krivične prijave – njih mogu  da podnesu samo izdavači, a oni su svoje uslove već istakli na samom sajtu.
  • Nema nikakve opasnosti u tome da se neki udžbenici učine besplatnim. Puno je koristi i za učenike i za roditelje. Pri tome, ako Ministarstvo odobri udžbenik i iza njega stoje stručnjaci onda je taj udžbenik kvalitetan i niko nema pravo da ga dovede u pitanje.
  • Trebalo bi preko portala otvorenih podataka učiniti dostupnim informacije o zastupljenosti pojedinih udžbenika u školama.
  • Za razvoja kritičkog mišljenja upućujemo učenike na korišćenje što više različitih izvora. Ukoliko imamo dva udžbenika napisana po istom nastavnom programu i ako nemaju materijalnih grešaka ili ideološki obojenih stavova, trebalo bi da je sasvim svejedno iz kojeg je udžbenika učenik učio.
  • Trebalo bi uključiti i učenike u proces prikupljanja povratnih informacija o udžbenicima i to uključiti u proces  izbora udžbenika.
  • Ne bi trebalo toliko da pričamo o tržištu kao o areni u kojoj se izdavači nadmeću, lobiraju. Potrebno je da pričamo o udžbenicima, o učenicima koji iz njih uče, da li im se sviđaju ili ne, da li treba da menjamo neki udžbenik, da li neki udžbenik nedostaje. Sam zakon je više namenjen izdavačima nego učenicima. U Zakonu o udžbenicima se reč „izdavač“ šest puta više pojavljuje nego reč „učenik“
  • Dobro je da se ulaže u razvoj materijala koji su besplatno dostupni učenicima i to je jedan prirodan tok. Sada je već dostupan veliki broj otvorenih obrazovnih resursa na internetu. Strategija predlaže i razvoj onlajn škola. Dakle, sa mnogo strana ćemo doći do te teme i treba eksperimentisati u tom smislu. Digitalni udžbenici mogu da se ažuriraju redovnije nego štampani i to ne košta puno.
  • Kod učenika od 1. do 4. razreda OŠ udžbenici su apsolutno neophodni, i teško je išta raditi bez njih, ali već od 5. razreda neophodno je podučavanje veštinama 21. veka: projektna nastava, povezivanje predmeta, izlaženje iz okvira „prirodnih nauka“ i „društvenih nauka“ sve u cilju razvoja kritčkog mišljenja i veština koje od naše dece prave inovatore. Problem je što se tu udžbenici pokazuju više kao prepreka nego kao olakšica.
  • Treba razmisliti i o težini đačke torbe i o cenama koje su veliki izdatak za porodice.
  • Papirni materijali pružaju manje mogućnosti od digitalnih, ali ako treba naučiti nešto, generalno, učenicima je svejedno da li je u papirnom ili digitlanom udžbeniku.
  • Trebalo bi učiniti besplatnim udžbenike napravljene po najnovijim svetskim obrazovnim standardima.
  • Besplatni digitalni udžbenici trebalo bi da budu interaktivni i multimedijalni.
  • U praksi su odlična iskustva u nastavi informatike sa sajtom petlja.org i trebalo bi da bude još takvih incijativa i za druge predmete. Bilo bi dobro da Materijali sa Petlje takođe prođu proces akreditacije za udžbenike.

Društvo za informatiku Srbije je dugogodišnji aktivni saradnik Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja u procesu uvođenja informatike kao obaveznog predmeta u OŠ, ali i zbog toga što upravo informatička infrastruktura omogućuje distribuciju besplatnih digitalnih udžbenika.

Nacionalni konvent o EU će uskoro organizovati i onlajn konferenciju posvećenu ovoj važnoj temi!