CEAS: Povrenica nije štitila Jelenu Milić

Narodna skupština Republike Srbije  izabrala je  Brankicu Janković za Poverenicu za zaštitu ravnopravnosti, što je njen drugi mandat na čelu ove navodno nezavisne institucije, u neinkluzivnom postupku koji su pratili mnogi propusti, što Centar za evroatlantske studije (CEAS) smatra lošim izborom.

CEAS  ukazuje na ozbiljne propuste u radu Brankice Janković tokom njenog prvog mandata na mestu Poverenice za zaštitu  ravnopravnosti koji se najkraće mogu opisati kao sistemski  neravnopravan tretman određenih aktera javnog života poput Jelene Milić, direktorke CEAS-a, u vezi sa višegodišnjim misoginim izjavama i drugim misoginim činovima Vojislava Šešelja  protiv nje, poput objavljivanja i promovisanja knjige „Jelena Milić NATO picajzla“ i osoblja CEAS-a i to koristeći javne resurse, a za  koji osnovano sumnjamo da je tendenciozan, i prevazilazi odnos Jankovićeve prema jednoj osobi ili organizaciji.

Ovaj slučaj ne iznosimo da bi ukazali na nepravdu nama načinjenu, već zato što su akteri u njemu dovoljno poznati da nereagovanje poverenice, a zatim i njeni odgovori CEAS-u na više dopisa sa zahtevom da reaguje, predstavljaju studiju slučaja propusta u radu institucije  Poverenika za zaštitu ravnopravnosti, dok je na njenom čelu Brankica Janković, koji prevazilazi  tretman jedne osobe ili organizacije civilnog društva, na koji se mora obratiti pažnja.

Naime, imajući u vidu da je s jedne strane Jelena Milić:

  • godinama meta vrlo ozbiljnih pretnji koje joj upućuju osuđeni kriminalci poput Nemanje Ristića, lica kojima se sudi za ubistva poput Jugoslava Petrušića, na televizijama sa nacionalnom frekvencijom, dakle javnim dobrom svih građana Srbije pa i osoblja angažovanog u CEAS-u, koje se dodeljuje na osnovu određenih kriterijuma koje kablovske televizije ne moraju da poštuju, koji se očito ne poštuju;
  • meta višegodišnjih ozbiljnih pretnji na socijalnim mrežama koje dolaze od armije trolova, ali i poznatih lica upućenih njoj i njenoj deci;
  • meta višegodišnjeg tabloidnog linča;
  • meta opasne stigmatizacija ekstremnih desničara da je jedan od najvećih „srbomrzaca“ i da je bila među retkima koja je podržala rad nadležnog tužilaštva u procesuiranju Ivana Ivanovića u tom slučaju;
  • javno vređana i defamirana bez ikakvog osnova na televizijama sa nacionalnim frekvencijama i na tribinama organizovanim u prostorijama fakulteta Beogradskog Univerziteta, dakle takođe prostora i institucija čiji rad CEAS finansira urednim plaćanjem poreza, kao i CEAS osoblje kao individue takođe kroz poreze i doprinose, univerzitetski profesor i lekari zaposlen u javnoj zdravstvenoj instituciji poput Danice Grujičić, koje dakle CEAS i Jelena Milić takođe finansiraju kroz individualne i kolektivne poreze koje plaćaju;
  • osoba koja je i zbog gore navedenog dobila policijsku pratnju u jednom momentu;
  • više godina vodi skupe sudske sporove zbog svega navedenog u materiji za koju CEAS smatra da su umesto nje i CEAS-a morali pokretati nadležni državni organi, te da je podnela i desetine krivičnih prijava za pretnje po život koje se de facto ne procesuiraju;
  • na čelu organizacije CEAS i da je sve gore spomenuto došlo u kontekstu i njenog profesionalnog angažmana, to se sve spomenuto odnosi i na druge građane Republike Srbije (RS) angažovane u CEAS-u koji bi takođe morali imati jednak tretman u javnosti i pred institucijama RS;
  • a da je Vojislav Šešelj osuđeni ratni zločinac, predsednik donedavno parlamentarne stranke i narodni poslanik s druge strane, dakle takođe delom finansiran iz budžeta RS koji pune i  zaposleni u CEAS-u i CEAS kao organizacija, dok je iznosio najstrašnije misogine izjave i činio dela puna misoginije  prema Jeleni Milić, s druge strane;
  • smatramo da skoro nemoguće da poverenica Janković nije primetila promociju knjige spomenutog Šešelja „Jelena Milić NATO picajzla“ na televizijama sa  nacionalnim frekvencijama, a posle još promovisano u tabloidima, te izjave na istim televizijama u kojima Šešelj govori da: „Jelena Milić umire od poslednje faze sifilisa“ uz smeh njegov i drugih u studiju, da spomenemo samo deo onoga što Šešelj godinama nekažnjeno i čak bez javne osude radi nama.

CEAS osnovano sumnja da postoje  razlozi  zašto poverenica nije inicijalno reagovala na ovaj vrlo vidljiv slučaj, za koje smatramo da se moraju podrobnije ispitati.  CEAS podseća da  je kao poverenica Janković itekako brzo reagovala u slučajevima žena iz vlasti na primer, što CEAS naravno podržava, a koje su bile izložene oblicima diskriminacije po fizičkom izgledu, ne i na osnovu onoga što rade. CEAS podseća da je Janković kao poverenica reagovala na misogine izjave Vojislava Šešelja u drugim slučajevima, poput slučaja novinarke Snežane Čongradin, što CEAS naravno pozdravlja.

CEAS posebno ističe apsurde u odgovorima institucije poverenice na mnogobrojne dopise CEAS-a sa zahtevima da reaguje tokom Jankovićkinog prvog mandata. U njima se  tendenciozno objašnjava zašto više nema razloga da institucija  reaguje jer je CEAS već reagovao (Pošto je prošlo dovoljno vremena da ona reaguje što nije učinjeno!). Dodatno, pravni zastupnici CEAS-a tvrde da se radi o novom delu širenja  misoginije Vojislava Šešelja u izjavama i delima o Jeleni Milić i CEAS-u i to tokom suđenja po prijavi Jelene Milić i CEAS-a, a ne o istom delu, kako to Janković tvrdi pa  navodno i dalje  nema mandat da deluje.  I Šešeljevo ponašanje koje prolazi bez osude i povereničino nedelovanje,  pa onda uvredljivo delovanje, itekako utiču na rad CEAS-a, pa i jedno i drugo smatramo uznemiravanjem na radnom mestu.

Ovim putem upozoravamo sve nadležne, ali i one koji finansijski podržavaju rad institucije Poverenika za zaštitu ravnopravnosti na ovu tendencioznost. Vojislav Šešelj je, naime, posle jednog od ročišta javno tvrdio da je „dokazao da Jelena Milić ima picajzle“ i to promovisao na sajtu Srpske radikalne stranke dok je još bila parlamentarna, ponovo dakle, o ironije o našem trošku,  pa je pravni tim CEAS-a podneo zahtev za proširenje tužbe.

CEAS upozorava da institucija Poverenika za zaštitu ravnopravnosti ne bi smela diskriminisati pojedince i organizacije na osnovu mandata, ali i javnog ukazivanja što je Janković  itekako radila u drugim slučajevima, na osnovu toga da li se osobe i organizacije  bave  javno prihvatljivijim  poslom, a na osnovu arbitrarne  tabloidne,  ekstremno  desničarske ili procene osuđenih kriminalaca,  poslom koji ima naklonost vlasti ili se obavlja sa pozicija vlasti  ili najtežim temama iz naše nedavne prošlosti i to poštujući sve pozitivne propise RS.

Podsećamo da se rad  institucije Poverenice za zaštitu  ravnopravnost finansira i iz budžeta RS, ali i kroz projekte koje finansiraju institucije Zapadne međunarodne zajednice poput američkog USAID, te da organizacije civilnog društva i osobe u njima angažovane, poput CEAS-a,  koje svojim porezima i doprinosima redovno pune spomenuti budžet, o još jedne ironije, neretko realizuju projekte podržane od sličnih Zapadnih donatora.