Civilni sektor neophodan partner u energetskoj tranziciji

Objavljeno: 27. oktobra 2023. godine

Projekat „Osnaživanje OCD uključenih u proces dekarbonizacije u Srbiji kroz iskustvo zemalja V4“, koji realizuje Evropski pokret u Srbiji (EPuS), ispitivao je ulogu organizacija civilnog društva u sprovođenju dekarbonizacije na primeru „Višegradske četvorke“.

Proces dekarbonizacije podrazumeva dugoročno napuštanje uglja, koji je jedan od glavnih uzročnika negativnog uticaja na životnu sredinu i drugih fosilnih goriva kao dominantnih izvora proizvodnje energije, te povećanje učešća obnovljivih izvora energije u proizvodnji i potrošnji.

Kao jedan od najvećih izazova u zemljama V4, kada je u pitanju proces „pravednog“ prelaska sa uglja na obnovljive izvore energije, ona ističe „nedostatak smislenog učešća javnosti“.

Trenutno su zemlje Višegradske četvorke među najvećim korisnicima Fonda za pravednu tranziciju EU kroz koji se pruža finansijska pomoć regionima koji su suočeni sa ozbiljnim socio-ekonomskim izazovima zbog energetske tranzicije.

Prema rečima projektne menadžerke EPuS-a Zorane Milovanović, zemlje Višegradske grupe već 14 godina koriste različite sisteme finansijskih podsticaja EU, njima realizuju investicije u obnovljive izvore energije, a tu su i besplatne alokacije karbon kredita u Evropskom sistemu trgovanja pravima emisija.

Zorana Milovanović navodi da je za smanjenje energetskog siromaštva ili potencijalnih negativnih socijalnih posledica zelenih politika potrebno angažovanje sva tri sektora – javnog, privatnog i nevladinog sektora, uz transparentnije i efikasnije uključivanje svih građana.

Sa druge strane, preporuka nevladinom sektoru je da se više angažuje u lokalnim zajednicama, da radi na povezivanju relevantnih aktera, da formira partnerstava i mobiliše podršku građana.

„Da bi se osiguralo veće učešće javnosti u procesu, neophodno je realizovati kampanje o rizicima i koristima procesa tranzicije, uz aktivno uključivanje intelektualne i naučne elite, kao i mladih čije uključivanje je ne samo neophodno, već i poželjno sa aspekta njihovog interesovanja“, rekla je Milovanović.

Srbiju odlikuje visoko-ugljenična privreda. U Srbiji se oko 70 odsto električne energije dobija iz uglja, a elektrane u Srbiji na lignit odgovorne su za skoro polovinu emisije CO2 u zemlji, sa oko 27 miliona tona godišnje.

Prema rečima Katerine Davidove, visok udeo uglja u energetskom miksu Srbije je problematičan iz više razloga – osim što izaziva zagađenje vazduha koje ima ozbiljne negativne posledice po zdravlje, ugalj postaje sve neekonomičniji.

„Kombinacija smanjenja troškova niskokarbonskih tehnologija i povećanja troškova karbon-emisija čini ga manje konkurentnim od solarne energije i vetra. Takođe je važno napomenuti da će, sa stupanjem na snagu zahteva za ESG izveštavanje kompanija, velike korporacije za svoje poslovanje tražiti zemlje sa niskokarbonskim energetskim miksovima jer će to značiti povoljniji rejting i lakši pristup kreditima“, rekla je ona.

Davidova je ocenila da su energetska kriza i povećani pritisak da se postane nezavisan od ruske nafte i gasa ustvari ubrzali prelazak na domaću obnovljivu energiju u EU, kao i u Višegradskoj grupi.

Izvor: Evropski pokret Srbija