Debata „Šta nemački Zakon o dužnoj pažnji u lancu snabdevanja znači za naše firme?“

Beograd, 21. jun 2023. godine

Fondacija Centar za demokratiju, u saradnji sa Fondacijom Friedrich Ebert, u četvrtak, 22. juna 2023. godine od 12 do 14 časova u prostoru „Miljenko Dereta“, ul. Dobračina 55, Beograd, organizuje debatu na temu „Šta nemački Zakon o dužnoj pažnji u lancu snabdevanja znači za naše firme?“. 

Uvodničari/ke: Peer Krumrey, savetnik, Šef odeljenja za rad i socijalna pitanja, Ambasada Savezne Republike Nemačke u Srbiji; Johanna Wohlmeyer, Nemačka organizacija za međunarodnu saradnju, GIZ; Aleksandar Todić, UGS Nezavisnost; Jovana Spajić Erdeljan, Međunarodna organizacija rada; Tanja Lindell, Privredna komora Srbije; Svetlana Budimčević, Unija poslodavaca Srbije; Kirsten Schönefeld, Fondacija Friedrich Ebert; Nataša Vučković, Fondacija Centar za demokratiju. Moderatorka: Ljubica Gojgić, novinarka.

Nemačka je donela Zakon o dužnoj pažnji u lancu snabdevanja (ZDPLS) koji znači da će i dobavljači iz Srbije morati da uspostave sisteme upravljanja rizikom u cilju ispunjavanja zahteva u zaštiti ljudskih prava i zadovoljavanju ekoloških kriterijuma proizvodnje i transporta. Zakon je u primeni od januara ove godine i obavezuje nemačke kompanije da od svojih direktnih i indirektnih dobavljača zahtevaju primenu niza pravila i standarda u ekologiji i u oblasti ljudskih i radničkih prava. Oni koji su u dobavljačkom lancu moraće, između ostalog, da ispunjavaju standarde koji se tiču zagađujućih supstanci, upotrebi žive i prekograničnog kretanja otpada i njegovog odlaganja. Uvođenjem novih propisa u Nemačkoj i drugim evropskim zemljama ekološke regulative u proizvodnji i transportu bi trebalo da dobiju na značaju. Nemačka je glavni spoljnotrgovinski partner Srbije, a prema podacima PKS, u tu državu izvozi 3.000 firmi iz Srbije. Međutim, zakon se ne odnosi na izvoznice gotovih proizvoda.

Na ovoj debati razmatraće se koliko će preduzeća u Srbiji biti obuhvaćeno sistemom provere usklađenim s novim nemačkim Zakonom o dužnoj pažnji u lancu snabdevanja? Kako će firme dokazivati da ispunjavaju zadate uslove? Koja je uloga državnih institucija u tom procesu? Šta spada u obaveze „dužne pažnje“ kompanije? Na koje vrste kršenja ljudskih prava se ovaj zakon odnosi? Koje obaveze kompanije imaju u pogledu zaštite životne sredine? Kakve su posledice za kompanije koje ne ispunjavaju propisane obaveze? Koliko naše kompanije imaju vremena i drugih resursa da se prilagode novim pravilima? U kakvoj je vezi ovo pitanje sa evropskim integracijama Srbije i usaglašavanjem sa pravnim tekovinama EU?