Dobrašinović: “Leks specijalis” urušava sistem javnih nabavki

Usvajanjem Zakona o posebnim postupcima radi realizacije projekata izgradnje i rekonstrukcije linijskih infrastrukturnih objekata od posebnog značaja za Republiku Srbiju jasno je da će brojni projekti biti hitni i da će njihova realizacija često biti ocenjivana kao ugrožena, pa će Vlada RS imati ovlašćenje da odluči da se na konkretan projekat uopšte ne primenjuju propisi o javnim nabavkama, a kriterijumi za izbor strateškog partnera će pojedinačnim podzakonskim aktima biti uređeni posebno za svaki projekat, dakle namenski.

Ovako Dragan Dobrašinović iz Koalicije za nadzor javnih finansija komentariše “leks specijalis”, zakon koji će, kako tvrde u Vladi Srbije, ubrzati izgradnju za državu važnih infrastrukturnih projekata poput auto-puteva

„Nama treba zakon koji će nam omogućiti brzinu. U ovom trenutku bi trebalo da promenimo mnogo zakona da bi smo mogli da budemo tako brzi, a ovde smo to uradili jednim posebnim zakonom“, kazala je ministarka građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Zorana Mihajlović.

Suštinski, predmet regulisanja ovog zakona je, tvrdi Dobrašinović, već obuhvaćen drugim propisima, a na ovaj način, donošenjem posebnog zakona, već ustanovljene procedure, rokovi i nadležnosti se menjaju samo za određene slučajeve, koji će se po diskrecionoj oceni Vlade Republike Srbije određivati kao projekti od posebnog značaja za Srbiju.

“Sama ta činjenica dovodi do zaključka da će se, u slučaju potrebe, strateški partneri i projekti od posebnog značaja određivati prema trenutnoj politici Vlade i njenog interesa da sa određenim partnerom sprovodi odnosno realizuje određene poslove, podvodeći ih pod ovde definisan javni interes i strateške projekte od značaja za Republiku Srbiju”, tvrdi Dobrašinović.

Određene su definicije, odnosno opisi tih strateških projekata, a to su: projekat izgradnje i rekonstrukcije javne linijske saobraćajne infrastrukture (putna, železnička, vodna i vazdušna), projekat izgradnje i rekonstrukcije linijske komunalne infrastrukture, kao i objekti u njihovoj funkciji, koji se finansiraju, odnosno sufinansiraju iz budžeta Republike Srbije i kredita inostranih banaka i finansijskih organizacija kao i projekat javno-privatnog partnerstva u delu izgradnje i rekonstrukcije linijskog infrastrukturnog objekta, u slučaju da je procenjena vrednost projekta javno-privatnog partnerstva veća od 50 miliona evra, od posebnog značaja za Republiku Srbiju.

“Ne postoji, dakle, konačan spisak takvih projekata, i ono što je zanimljivo jeste da će i neki projekti na lokalu moći da se podvedu pod kategorije koje su navedene u ovom zakonu. Naročito je važno istaći da odluku o prepoznavanju, odnosno realizaciji svakog pojedinačnog projekta, kao projekta od posebnog značaja za Republiku Srbiju, donosi Vlada”, objašnjava Dobrašinović.

On navodi da su ovim posebnim zakonom, za projekte na koje se odnosi, stavljene van snage važne odredbe Zakona o javnim nabavkama i to tako da se neke od tih odredbi uopšte neće primenjivati (plan nabavki, prethodno obaveštenje), a neke su drugačije regulisane (način dokazivanja uslova za učešće, rokovi za podnošenje ponuda, zaštita prava ponuđača u tim postupcima). Tako je određeno da je dovoljno da ponuđač dostavi izjavu (pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću) kojom potvrđuje da ispunjava uslove za učešće, koju naručilac nije dužan da proveri (da zahteva kopije dokaza) pre dodele ugovora.

Minimalni rok za podnošenje ponuda, ističe Dobrašinović, je svega 10 dana, što je apsolutno nedovoljno za ovakvu vrstu projekata i ponuda, kao i da podneti zahtev za zaštitu prava ne zadržava dalje aktivnosti naručioca u postupku nabavke i naručilac može i pre isteka roka za podnošenje zahteva za zaštitu prava da zaključi ugovor o javnoj nabavci.

“Takve odredbe je imao i Zakon o otklanjanju posledica poplava u Republici Srbiji, ali je bio vremenski oročen i odnosi se na slučajeve obezbeđenja osnovnih životnih uslova za građane Srbije koju su bili izloženi posledicama poplava koje su nastupile u maju 2014. godine. Postavlja se pitanje da li se projekti na koje se odnosi konkretan zakon mogu uporediti i izjednačiti sa posledicama poplava, da bi neke važne odredbe Zakona o javnim nabavkama bile stavljene van snage”, ističe Dragan Dobrašinović.

Prema njegovom mišljenju, ovaj zakon predviđa još nešto, što predstavlja potpuno urušavanje sistema javnih nabavki i to za nabavke ogromne vrednosti , minimalno 5 milijardi evra. Kao što je već navedeno, za projekte na koje se odnosi ovaj zakon, načelno je predviđena drugačija primena odredbi Zakona o javnim nabavkama, odnosno, navedeno je da se neke od odredbi i neće primenjivati. Međutim, za neke projekte je dato ovlašćenje Vladi da može doneti odluku da se za ceo projekat ili pojedine faze i aktivnosti projekata uopšte ne primenjuje Zakon o javnim nabavkama, već se na njih primenjuje poseban postupak za izbor strateškog partnera koji je uređen ovim zakonom. Strateški partner, prema definiciji iz ovog zakona, nije ništa drugo, nego ponuđač u postupcima javnih nabavki, osim kada je u pitanju finansijer.

“Predviđeno je da Vlada formira radnu grupu koja sprovodi taj postupak i donosi podzakonski akt (za svaki linijski infrastrukturni projekat posebno) kojim se propisuju opšti i posebni kriterijumi za izbor strateškog partnera, a na predlog nadležnog organa. Opšti i posebni kriterijumi za izbor strateškog partnera se određuju u zavisnosti od predmeta i sadržine svakog konkretnog projekta, ali ne znamo šta sve može u okviru tih kriterijuma da se zahteva, osim načelnog pozivanja na obezbeđenje konkurencije i transparentnost “, zaključuje Dobrašinovići dodaje da je predviđeno da nakon što Vlada donese odluku o izboru strateškog partnera, radna grupa sa izabranim strateškim partnerom pregovara o elementima ugovora, na osnovu platforme o pregovorima koje donosi Vlada, kao da nije poznato o čemu će se pregovarati.

Jasno je da će, na osnovu ovog zakona, zaključuje na kraju Dragan Dobrašinović, brojni projekti biti hitni i da će njihova realizacija često biti ocenjivana kao ugrožena, pa će Vlada RS imati ovlašćenje da odluči da se na konkretan projekat uopšte ne primenjuju propisi o javnim nabavkama, a kriterijumi za izbor strateškog partnera će pojedinačnim podzakonskim aktima biti uređeni posebno za svaki projekat, dakle namenski.