Hranitelji kao čuvari digitalne bezbednosti: bezbedan internet, sigurno odrastanje

Objavljeno: 29. marta 2026. godine

Deca bez roditeljskog staranja suočavaju se sa povećanim rizicima u digitalnom okruženju, dok hranitelji često nemaju dovoljno znanja i alata da ih zaštite. Ovaj projekat odgovara upravo na taj jaz – između brzog digitalnog sveta i realnih kapaciteta sistema porodične zaštite.

Organizacija Institut za društvenu emancipaciju i edukaciju iz Novog Sada realizovao je projekat „Hranitelji kao čuvari digitalne bezbednosti: bezbedan internet, sigurno odrastanje“, usmeren na unapređenje zaštite dece bez roditeljskog staranja od digitalnog nasilja u hraniteljskim porodicama. Ovaj projekat je deo šireg projekta „Prava deteta su ljudska prava“, koji sprovodi Užički centar za prava deteta uz podršku Evropske unije.

 

Od problema do rešenja

Polazna tačka projekta je jasno prepoznat problem: deca u alternativnoj brizi, posebno ona sa iskustvom traume, zanemarivanja ili nesigurnog vezivanja, izložena su većem riziku od digitalnog nasilja, manipulacije i zloupotreba na internetu. Istovremeno, veliki deo hranitelja pripada starijim generacijama i nema razvijene digitalne kompetencije potrebne za prepoznavanje rizika, prevenciju i pravovremeno reagovanje. Ovaj nesklad dodatno produbljuje osećaj nesigurnosti – i kod dece i kod hranitelja.

 

Kako su problemi adresirani kroz projekat

Tokom realizacije projekta sprovedeno je mapiranje potreba hranitelja u oblasti digitalne bezbednosti, na osnovu kog je razvijen specijalizovani program obuke prilagođen kontekstu hraniteljskih porodica. Program kombinuje razumevanje digitalnih rizika sa praktičnim veštinama – od podešavanja privatnosti i prepoznavanja znakova digitalnog nasilja, do uspostavljanja otvorene komunikacije sa decom.

Obuke su osmišljene kao interaktivne i praktične, sa analizom konkretnih situacija iz prakse, igrama uloga i razvojem porodičnih pravila za korišćenje interneta. Poseban akcenat stavljen je na balans između nadzora i autonomije deteta, kao i na jačanje odnosa poverenja, koji se pokazuje kao ključni zaštitni faktor.

 

Šta ovaj projekat menja u praksi?

 

Hranitelji dobijaju konkretne alate, a ne samo informacije – znaju šta da rade, kome da se obrate i kako da zaštite dete bez narušavanja odnosa poverenja. Time se prevencija digitalnog nasilja pomera iz sfere dobre volje u sferu sistemske podrške.

 

Rezultati

Projektom je postignuto više konkretnih i merljivih ishoda:

 

  • hranitelji su unapredili znanje o različitim oblicima digitalnog nasilja (cyberbullying, grooming, zloupotreba ličnih podataka);
  • razvijene su praktične veštine za rano prepoznavanje rizika i adekvatno reagovanje u kriznim situacijama;
  • ojačana je sposobnost hranitelja da sa decom vode otvorene, nenametljive razgovore o digitalnim iskustvima;
  • unapređeni su kapaciteti stručnih službi za pružanje kontinuirane podrške i prenošenje znanja nakon završetka projekta.
  • kreiran je Kurikulum obuke za hranitelje – dokument koji je Institut izradio sa ciljem unapređenja i olakšavanja budućih obuka za stručne radnike, kao i efikasnijeg prenošenja znanja hraniteljima.
  • Time je digitalna bezbednost sistematski uvedena kao sastavni deo podrške hraniteljskim porodicama, a ne kao usputna tema.

 

Deca bez roditeljskog staranja često traže potvrdu i prihvatanje u digitalnom prostoru, što ih čini podložnijim manipulaciji i nasilju. Bez osnaženih hranitelja, rizici ostaju neprepoznati sve dok ne prerastu u ozbiljan problem.

Ovaj projekat pokazuje da digitalna bezbednost dece u hraniteljskim porodicama može biti sistemska oblast podrške, a ne prepuštena ličnom snalaženju. Kada hranitelji imaju konkretne alate i podršku, zaštita dece prestaje da bude reakcija na problem – i postaje deo svakodnevice.

 

Kurikulum obuke za hranitelje možete preuzeti ovde.

Izvor i fotografija: UCPD