Najvažniji delovi izveštaja „Postupanje policije tokom javnih okupljanja u Beogradu“

Beogradski centar za ljudska prava predstavlja najvažnije delove izveštaja Nacionalnog mehanizma za prevenciju torture Zaštitnika građana koji je sastavljen o julskim protestima u Beogradu, koje je obeležila policijska brutalnost i nesrazmerna upotreba sile zabeležena na velikom broju snimaka medija i građana.

Najvažniji delovi tematskog izveštaja „Postupanje policije prema licima lišenim slobode tokom javnih okupljanja u Beogradu“ su:

1. većina građana koji su vođeni pred prekršajni sud se požalila da im nije bilo omogućeno da pozovu branioce jer se sudijama „žurilo“ da okončaju postupke;

2. više građana se žalilo da nisu imali mogućnost da se konsultuju sa braniocima, to jest da su davali izjave policiji bez prisustva branioca, a u jednom slučaju uhapšenom licu je određen branilac po službenoj dužnosti iako je tražilo da pozove svog (izabranog) branioca;

3. više građana je iznelo da nisu imali mogućnost da o svom hapšenju u policiji obaveste članove svojih porodica, već da su to mogli učiniti tek po dolasku u Kazneno-popravni zavod/Okružni zatvor; policija je tvrdila da najveći broj uhapšenih nije želeo/tražio da obavesti članove porodica o lišenju slobode;

4. lekarski pregledi uhapšenih u policijskim stanicama su po pravilu vršeni u prisustvu policijskih službenika iako, po tvrdnjama uhapšenih, lekari nisu tražili njihovo prisustvo iz bezbednosnih razloga;

5. lekari su u izveštajima o pregledima uhapšenih u policiji navodili da su uočene povrede zadobijene od „nepoznatih osoba“, iako su im uhapšeni iznosili tvrdnje da su povrede zadobili od policijskih službenika;

6. u policijskim spisima je uglavnom bilo konstatovano da uhapšeni nemaju vidljive telesne povrede; međutim, bilo je slučajeva u kojima su policijski službenici priznali timu Nacionalnog mehanizma za prevenciju torture da su neka lica bila dovedena sa vidnim povredama, koje nisu konstatovane u zapisniku o zadržavanju;

7. u Okružnom zatvoru u Beogradu su zabeleženi navodi uhapšenih da su povrede zadobili od policijskih službenika tokom hapšenja; povrede su fotografisane, detaljno opisane i o tome je obavešteno tužilaštvo; u Kazneno-popravnom zavodu u Padinskoj Skeli nisu beleženi detaljni navodi uhapšenih o povređivanju niti su povrede fotografisane;

8. čak 17 od 28 lica, sa kojima je Nacionalni mehanizam za prevenciju torture razgovarao, žalilo se na loše postupanje policije prilikom hapšenja; mnogi od njih su imali vidljive povrede koje su, prema mišljenjima lekara, mogle nastati na način na koji su to tvrdila uhapšena lica;

9. u pojedinim slučajevima koji su zabeleženi video snimcima Nacionalni mehanizam za prevenciju torture smatra da se radi o nasilju policije koje ima karakter zlostavljanja (upotreba palice prema licima koja sede na klupi, šutiranje lica koje leži na kolovozu, šutiranje i udaranje u glavu lica koje ne pruža otpor);

10. više građana je iznelo da su ih uhapsila lica u civilu koja se nisu predstavila kao policajci; Nacionalni mehanizam za prevenciju torture zahteva od MUP-a Srbije da svi policisjki službenici moraju imati vidno istaknuta obeležja policije i oznake na osnovu kojih se može identifikovati svaki službenik koji primenjuje ovlašćenja.

U narednim danima se očekuje odgovor MUP-a Srbije na ovaj izveštaj Zaštitnika građana. Beogradski centar za ljudska prava insistiraće da se u svim slučajevima utvrdi individualna odgovornost policijskih službenika za zlostavljanje građana, kao i odgovornost njihovih starešina za prikrivanje ovih dela.

Kompletan izveštaj možete pogledati ovde.