„Sila prati hrabre“ – podrška deci bez roditeljskog staranja

Da deca bez roditeljskog staranja budu osnaženija i samostalnija jedna je od misija Džedajskog pokreta iz Niša, koju se trude da ostvare, između ostalog i kroz „Vlasina kamp – sila prati hrabre“.

Ukoliko budu uspeli da prikupe 4000 evra, koliko je potrebno za boravak desetoro dece nedelju dana na Vlasinskom jezeru, planira se da se kamp održi avgusta ili septembra ove godine.

„Želimo da kroz radionice radimo na njihovom samopouzdanju, povezivanju sa prirodom, kao i da im razvijemo preduzetnički duh, kako bi mogli da razmišljaju o razvijanju nekog sopstvenog biznisa. Kroz muzičke radionice će vežbati javni nastup, a da pritom nisu uopšte svesni šta uče i da to ne doživljavaju kao klasična predavanja. Kroz radionice o ekologije želimo da im ukažemo na to da je priroda najvažnija na svetu i kako da, ako budu želeli da se bave preduzetništvom, moraju da pronalaze rešenja kako da pomognu planeti. Upoznaćemo ih i sa radom nekih udruženja u Nišu, kako bi kasnije mogli da im se priključe“, priča Miloš Antić, osnivač Džedajskog pokreta u Nišu.

Kako kaže, nakon završetka kampa polaznici će moći da računaju na mentorsku podršku iz svih oblasti koje na kampu budu obrađivali. Plan je da u kampu učestvuje desetoro dece od 15 do 18 godina. Međutim, prikupljanje sredstava za sada ide veoma sporo.

Miloš Antić, osnivač Džedajskog pokreta u Nišu

„Ukoliko program sa njih desetoro dâ dobre rezultate, to će biti jak dokaz da je takva priča održiva i trudićemo se da ubuduće svake godine njih 20 dobije priliku da učestvuje u ovakvom kampu. Planirano je da deca svakodnevno imaju po šest radionica i animatorske aktivnosti uveče, pa bi im bukvalno ceo dan bio ispunjen, intezivan, jer za period od sedam dana treba dosta uraditi. Već smo se konsultovali sa ljudima sa Centra za porodični smeštaj i usvojenje i dobili informaciju da se radi o deci koja su osetljiva, ali i dosta hrabra, tako da sa njima treba raditi na pravi način, kako bismo ih dobro usmerili“, priča Antić i dodaje da je ovaj kamp specifičan po tome što se radi o obuci dece koja će kasnije moći da utiču na dobre promene u društvu:

„Smatramo da je to jedino održivo za budućnost. Želimo da deca dobiju priliku da postanu neko ko će biti građanin sa svim kvalitetima koji su potrebni ovom društvu“.

Dok su u hraniteljskim porodicama, deca bez roditeljskog staranja žive zaštićeno, ali kada dođe vreme izlaska iz sistema i osamostaljivanja, onda nastaju vrlo ozbiljni problemi, jer ne mogu da se oslone na nešto na šta se obično oslanjaju deca iz bioloških porodica, kaže Boško Aleksić iz Centra za porodični smeštaj i usvojenje Niš.

Prema njegovom mišljenju, ovakav kamp bi deci prvenstveno pomogao tako što bi se lepo provela, stekla bi nove prijatelje, upoznala ljude koji su takođe u raskoraku kao i oni.

„Svako socijalno udruživanje omogućava im da lakše dođu do posla, pronađu stan ili bilo šta što bi im pružilo neku sigurnost. Kada ih neko pozove da odu negde, oni se osete voljenim i željenim, jer dete kada je napušteno od roditelja stalno ima dilemu da li je nekom potrebno. Ovo je jedna aktivnost koja im kaže da jesu potrebni i da postoji neko ko hoće da ih podrži“, kaže Aleksić.

On smatra da civilni sektor ima mogućnost da na kreativan način ponudi nešto što zakon nije predvideo, a ima mogućnost da od donatora ili na drugi način prikupi sredstva i pomogne deci kojoj je to potrebno.

„Sve podrške koje mladom čoveku daju sigurnost na jedan dan nisu rešenje, a ovakva priča je stvaranje ambijenta da se podrže na duži rok, jer će tako pronaći mogućnost da sebe vide kao korisne članove društva“.